Vjerovanje u Allaha, dž.š., kod šija i kod sunija

 Najvažnije što se spominje ovdje jeste viđenje Allaha, dž.š. Ehli sunnet ve-l-džemaat je vjerovanja da će Allaha vidjeti na Sudnjem danu svi pravovjerni mumini. Kada uzmemo sunijske sahihe, kao što su Buharija i Muslim, naći ćemo hadise koji govore o viđenju Allaha, dž.š., stvarno, a ne u prenesenom smislu.

(Sahih Buhari, svez. 2, str. 47., svez. 5., str. 179., svez. 6., str. 33.)

 

Naći ćemo i poređenje Allaha dž.š., da se smije (Sahih Buhari, svez. 4., str. 226., svez. 5., str. 47- 48; Sahih Muslim, svez. 1., str. 114-122 ) da dolazi, hoda i spušta se na dunjalučka nebesa, pa otkriva i Svoju potkoljenicu na kojoj ima znak po kome se On dž.š. prepoznaje.

(Sahih Buhari, svez. 8., str. 182.)

 

I da stavi svoju nogu u Džehennem pa se napuni i kaže: “Dosta, dosta!”, i drugi primjeri i opisi od kojih je Allah, dž.š., daleko. Sahih Buhari, svez. 5., str. 187., a na str. 202. potvrđuje da Allah ima ruku i prste.

Kada sam bio u Keniji, u gradu Lamo, prisustvovao sam jednom predavanju, gdje je imam mesdžida prisutnima govorio da Allah ima dvije ruke, dvije noge, dva oka i lice. Kada sam ja to zanijekao, on im je kao dokaz naveo ajete:

 

“Jevreji govore: "Allahova ruka je stisnuta! Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko hoće!’” (Maida, 64)

“i gradi lađu pred Našim očima...” (Hud, 87)

“Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice tvoga Gospodara.” (Rahman, 26-27)

 

Rekao sam: “Brate, svi ovi ajeti koje si naveo kao dokaz, oni su u prenesenom smislu, a ne uistinu!” Odgovorio mi je: “Cijeli Kur'an ima stvarno značenje, a ne preneseno.” Rekao sam: “Dobro, a kako onda tumačite ajet: ‘Onaj ko je na ovom svijetu bio slijep, biće slijep i na onom...’ (Isra, 72)

 

Da li ovaj ajet ima stvarno značenje po vašem mišljenju? Hoće li svi slijepci na dunjaluku biti slijepi i na ahiretu?” Šejh je odgovorio: “Mi govorimo o Allahovoj ruci, očima i licu i nemamo nikakve veze sa slijepima!” Rekao sam: “Dobro, nećemo govoriti o slijepima, ali kako vi tumačite ajet koji ste naveli: ‘Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice tvoga Gospodara?’” On se okrenuo prema prisutnima i rekao: “Ima li među vama neko da ne razumije onaj ajet? On je jasan, očit, kao i riječi Uzvišenog: ‘Sve će propasti, osim Njegova lica!’” (Qasas, 88)

 

Rekao sam: “Brate, ti dodaješ ulje na vatru! Mi smo se razišli po pitanju Kur'ana, jer ti tvrdiš da u Kur'anu nema prenesenog značenja, nego da je sve stvarno značenje! A ja tvrdim da u Kur'anu ima ajeta koji imaju preneseni smisao, a naročito ajeti u kojima se spominju dijelovi tijela Allaha, dž.š., ili Njegovo poređenje sa stvorenjima. Ako ostaješ pri svome mišljenju, onda moraš reći da će Njegovo tijelo nestati i propasti, a ostaće samo lice, neka je Allah uzvišen od ovoga!”

 

Okrenuo sam se prema prisutnima rekavši: “Prihvatate li ovakvo tumačenje?” Svi su šutili, a šejh nije progovorio ni jednu riječ. Oprostio sam se od njih, moleći Allaha da ih uputi na pravi put. Da, ovo je njihovo vjerovanje u Allaha, dž.š., u njihovim sahihima.

 

Neka ulema to negira, ali većina vjeruje da će vjernici vidjeti Allaha na ahiretu kao što vide mjesec u noći punog mjeseca, kada nema oblaka i kao dokaz navode ajet: “U Gospodara svoga će gledati.” (Qiyame, 23) Ovaj ajet, Imami Ehli-bejta su protumačili da će lica toga dana biti blistava, znači biće lijepa i nasmijana i da će vidjeti milost svoga Gospodara.

 

Ali ako samo pogledaš šta šije imamije kažu po ovom pitanju, srce će se smiriti i razum će lahko prihvatiti tumačenja kur'anskih ajeta u kojima se govori o utjelovljenju i poređenju Allaha, dž.š., i njihovo tumačenje u prenesenom, metaforičkom značenju, a ne u stvarnom značenju i po vanjskim riječima, kao što su neki pomislili.

 

O ovome Imam Ali kaže: “Ne može ga spoznati daljina ambicija, ne može ga dostići dubina oštroumnosti, Onoga koji za Svoje osobine nema određenog kraja.” (Nehdžu-l-belaga, Šarh Muhamed Abduhu, svez. 1., hutba l.) Imam Bakir u odgovoru onim koji porede Allaha, dž.š., kaže: “Sve što mi možemo razlikovali našom maštom do u najtananije značenje, ono je stvoreno, napravljeno kao i mi i vraća se nama...” (Akaidu-l-imamijja)

 

Ovdje nam je dovoljan govor Allaha, dž.š., kada kaže: “On ničemu nije sličan.” i “Oči Ga ne mogu spoznati.”, a i Njegove riječi upućene Musa, a.s., kada je tražio da Ga vidi: “Rekao je: ‘Gospodaru, pokaži mi da Te vidim.’” Rekao je: “Nećeš me nikad vidjeti!” Čestica len koja stoji na glagolu vidjeti govori o negaciji nikad i nikako, kako tvrde gramatičari.

 

Sve ovo je nepobitni dokaz o ispravnosti tvrdnji šija koji se u tome oslanjaju na riječi Imama Ehli-bejta, izvorišta znanja, a koji su naslijednici znanja Knjige.

Ko želi nešto šire po ovom pitanju saznati, može pogledati knjige koje o tome govore detaljno, kao što je knjiga Kelime havle-r-ruja od Sejjid Šerefuddina, pisca knjige Muradžeaat.

( Knjigu Muradžoaat treba pročitali svako onaj ko želi da sazna o vjerovanju šijja imamija.)