Poslanikov sunnet kod sunija i kod šija

 Sunnet je sve ono što je Božiji Poslanik rekao, uradio ili šutnjom odobrio da se uradi. To je drugi izvor muslimana za njihove propise, ibadete i vjerovanje. Sunije ovome još dodaju sunnet četvorice hulefai- rašidina: Ebu Bekr, Omer, Osman i Ali, a to po hadisu:

 

“Pridržavajte se moga sunneta i sunneta hulefairašidina poslije mene, čvrsto ih se držite!”

(Musned Ahmed ibn Hanbel, svez. 4., str. 126.)

 

i slijeđenje sunneta Omera ibn Hattaba kod teravije namaza koji je Božiji Poslanik, s.a.v.a., zabranio.

(Sahih Buhari, svez. 7., str. 99., poglavlje: Ono što je dozvoljeno kod ljutnje prema Allahovoj naredbi.)

 

Neki još dodaju sunnet svih ashaba bez obzira koji je Poslanikov sunnet i to po hadisu:

“Moji ashabi su kao zvijezde, kojeg god slijediš ideš pravim putem.”,

i hadisu:

“Moji ashabi su zaštita moga ummeta.”

(Sahih Muslim, u knjizi o fadiletima ashaba; Musned Ahmeda, svez. 4., str. 398.)

 

Hadis “...moji ashabi su kao zvijezde...” se ne slaže sa razumom, logikom i naučnim činjenicama, jer i arapi na svojim putovanjima kroz pustinju nisu se orijentisali prema bilo kojoj zvijezdi. Slijedili su određene zvijezde čija imena su poznata.

 

Također, ovaj hadis ne potvrđuju događaji koji slijede poslije smrti Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i ponašanje nekih ashaba. Pa je bilo i onih koji su postali otpadnici od vjere, kao što su oni protiv kojih se borio Ebu Bekr i nazvani su otpadnicima.

 

Zatim su se razišli po mnogim pitanjima što je dovelo do klevetanje jedni drugih, kao što je većina ashaba klevetala Osmana dok ga nisu ubili. Te proklinjanje jedni drugih, kao što je uradio Muavija, jer je naredio da se proklinje Ali. Te ubijanje jedni drugih, kao što su Bitka na devi, Bitka na Siffinu i Nehrevanu i druge.

 

I kazna je izvršena nad nekim ashabima zbog pijenja alkohola, zinaluka, krađe i drugog. Kako pametan čovjek može prihvatiti ovaj hadis koji govori o slijeđenju ovakvih ashaba!? Kako onaj koji slijedi Muaviju koji se usprotivio Imamu svoga vremena i borio se protiv Zapovjednika pravovjernih, može biti na pravom putu?

 

A on zna da ga je Božiji Poslanik, s.a.v.a., nazvao vođom zlikovačke skupine! Hadis: “Teško Ammaru, ubiće ga zlikovačka skupina!“

 

Kako može biti na pravom putu onaj ko oponaša Amr ibn Asa, Mugiru ibn Šuabe i Bisra ibn Ertee koji su ubijali nedužne, a da bi pomogli i podržali emevijsku vladavinu?

 

A ti, poštovani čitaoče, kada pročitaš ovaj hadis: “Moji ashabi su kao zvijezde...”, biće ti jasno da je izmišljen, jer je upućen ashabima, pa kako Poslanik, s.a.v.a., može reći: “O moji ashabi slijedite moje ashabe?!” A hadis: “O ashabi, držite se Imama iz mog Ehli-bejta! Oni će vas uputiti poslije mene!”, najbliži je istini, jer postoje mnogobrojni dokazi u Poslanikavoj sunni koji ga potvrđuju.

 

Šije imamije tvrde da se hadisom: “Držite se moga sunneta i sunneta hulefai-rašidina koji će upućivati poslije mene!”, mislilo na dvanaest Imama iz Ehli-bejta i oni su za koje je Poslanik, s.a.v.a., rekao da se slijede i da ih se njegov ummet drži kao što se pridržava i slijedi Allahova knjiga.

Kada sam dao sebi obećanje da će se moji dokazi temeljiti samo na onome što i šije smatraju sahih kod sunija, ograničio sam se time.

 

A da nije tako, u knjigama šija ima mnogo više o tome i mnogo jasnije kazano. Navešću samo jedan primjer: Prenosi Saduk u El-Ikmal sa svojim senedom od Imama Sadika, od njegovog oca, od njegovog djeda da je rekao: “Božiji Poslanik kaže:

"Poslije mene je 12 imama. Prvi je Ali, a posljednji Kaim (Mehdi), oni su moji nasljednici i opunomoćenici."

 

Isto pitanje ostaje, zašto ehli sunnet ve-l-džemaat ne radi po sadržaju ovih hadisa koji su i kod njih vjerodostojni? Zatim, sunije i šije se razlikuju u tumačenju hadisa, kao što smo to objasnili kada smo govorili o Kur'anu, u prethodnom poglavlju.

 

Što se tiče značenja hulefai-rašidina u hadisu koji obje grupe smatraju vjerodostojnim, s tim što sunije tumače da su to četvorica halifa koji su bili na tom položaju poslije smrti Božijeg Poslanika, s.a.v.a., Šije tumače da su to dvanaest Imama iz Ehli-bejta.

 

Ovo razmimoilaženje ćemo naći u svemu što je vezano za osobe koje hvali Kur'an i Poslanik ili naređuje da se slijede. Primjer toga je i hadis gdje Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže:

“Učenjaci moga ummeta su bolji od poslanika Benu Israila.”, ili “Učenjaci su nasljednici poslanika.”

(Sahih Buhari, svez. 1., knjiga Nauka; Sahih Tirmizi, knjiga Nauka)

 

Sunije smatraju da se ovaj hadis odnosi općenito na sve učenjake, dok šije smatraju da se ovo odnosi na dvanaest Imama i zbog toga im daju prednost nad ostalim poslanicima, osim ulu-l-azma (odabranih poslanika).

Činjenica je da razum naginje ovom drugom tumačenju.

 

Prvo: Zato što Kur'an ostavlja u nasljeđe znanje o Knjizi odabranim robovima i ovo je dodjeljivanje, kao što je i Poslanik, s.a.v.a., izabrao Ehli-bejt za stvari u kojim niko drugi nije uzeo učešća.

Čak ih je nazvao lađom spasa, Imamima upute, svjetiljkama u tami i drugom vrijednom stvari koja štiti od zablude. Iz ovoga se pokazuje da su riječi sunija u suprotnosti sa ovom specifikacijom koju potvrđuju i Kur'an i Poslanikov sunnet.

 

Razum ne može da prihvati ovo što je nejasno i nepoznavanje stvarnih alima od kojih je Allah odstranio svaku nečistoću i potpuno ih očistio, zatim nerazlikovanje od uleme koju su postavili vladari Emevija i Abasija ummetu. U ovome ima mnogo nejasnoća i razum to ne može prihvatiti.

 

Kako je velika razlika između uleme koju su postavljali emevijski i abasijski vladari i uleme iz Ehli-bejta za koje historija ne spominje da su imali učitelje od kojih su učili, nego se znanje prenosilo sa oca na sina. I pored toga, sunijska ulema prenosi rivajete od njih, a posebno od Imama Bakira, Imama Sadika i Imama Ride koji je svojim znanjem ušutkao 40 kadija koje je sakupio Memun, a Imam Rida je tada još bio dijete.

(El-akdu-l-ferid, Ibn Abd Rabbihi, El-fusul el-muhima, Ibn Sabag Maliki, svez.. 3., str. 12.)

 

Ono što nam potvrđuje da se Ehli-bejt razlikuje od ostalih je i razilaženje četvorice imama, osnivača mezheba kod sunija i to po mnogobrojnim pitanjima u fikhu, dok se dvanaest imama iz Ehli-bejta ne razilaze ni po jednom pitanju.

 

Drugo: Ako uzmemo riječi sunija da su ovi ajeti i hadisi uopćeni i odnose se na sve alime onda bi moralo postojati toliko mišljenja i mezheba kako su se mijenjale generacije i bilo bi na hiljade mezheba. Shvativši da je ovo apsurd, možda su sunije zato i požurile da zatvore vrata idžtihada još od davnih vremena.

 

Riječi šija pozivaju na jedinstvo i okupljanje oko Imama koji su poznati i koje su Allah i Njegov Poslanik obilježili i dali im znanje koje treba muslimanima u svim stoljećima. I niko poslije toga ne može prigovoriti na Allaha i na Poslanika što nije određen jedan mezheb stavljajući ljudima u dužnost da ga slijede. Razilaženje po ovom pitanju je kao i razilaženje po pitanju Mehdija u kojeg vjeruju obje grupe.

 

Kod šija, Mehdi je poznat, zna se i njegov otac i djed. Kod sunija, još uvijek se ne zna koje on, i rodiće se pred Sudnji dan. Zato ćemo naći mnoge da za sebe tvrde da je on taj Mehdi koji se očekuje. Meni je lično šejh Ismail, šejh medenijskog tarikata, rekao da je on Mehdi koji se očekuje. To je rekao pred jednim mojim prijateljem koji je bio njegov sljedbenik. Poslije toga, ovaj moj prijatelj je spoznao pravu istinu.

 

A kod šija niko za sebe ne može tvrditi da je Mehdi, pa čak i kad neko da sinu ime Mehdi, to je tražeći blagoslov putem Sahibu-z-zemana kao što se da ime Muhammed ili Ali. Pojava Mehdija je u biti mudžiza, jer se on rodio prije dvanaest vijekova, a onda se sakrio. Onda, ehlu sunnet ve-l-džemaat se razilazi u značenju hadisa potvrđene vjerodostojnosti kod obje grupe, makar se ne radilo o osobama.

 

Jedan takav primjer je hadis: “Razilaženje moga ummeta je milost.”

 

Sunije ovaj hadis ovako tumače: Različitost fikhskih propisa po jednom pitanju je milost za muslimana koji može izabrati bilo koji propis koji mu je pogodan i slaže se sa rješenjem kojim je on zadovoljan, i u tome je milost za njega. Na primjer, ako je Imam Malik strog po nekom pitanju on može propis uzeti od Ebu Hanife koji je blaži.

 

A šije tumače ovaj hadis drugačije. Prenose od Imama Sadika da kada je upitan o ovom hadisu: “Razmimoilaženje moga ummeta je milost.”, rekao je:

“Istinu je rekao Božiji Poslanik!”

Onda je ovaj što je pitao rekao: “Ako je razilaženje ummeta milost, onda je njihovo slaganje kazna, nesreća!” Onda je Imam Sadik rekao: “Nije tako kao što kažeš i kao što kažu (znači to tumačenje). Božiji Poslanik, s.a.v.a., je mislio time sljedeće: Posjećivanje jedni drugih, znači da putuju jedni drugima, tražeći nauku, i naveo je dokaz tome riječi Uzvišenog: “Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali.” (Tawba, 122) A onda je dodao rekavši: “A ako se raziđu u vjeri, postali su Iblisova partija.”

 

Ovo tumačenje je uvjerljivo, kao što vidimo, jer poziva na jedinstveno vjerovanje, a ne na razilaženje u njemu. Učenje bismile u namazu kod malikijja je mekruh, vadžib kod šafija, mustehab kod hanefijja, a hanbelije kažu: u namazima koji se uče na glas, bismilla se uči u sebi.

 

Hadis, kako ga razumiju sunije, nije logičan, niti za razum prihvatljiv, jer poziva na razlike, razmimoilaženja i mnoštvo mišljenja i mezheba, a sve to je protivrječno Kur'anu koji poziva na jedinstvo i okupljanje oko jedne stvari.

 

Allah, dž.š., kaže:

“Ovaj vaš ummet, jedan je ummet, a Ja sam Gospodar vaš, pa me se bojte!” (Mu'minun, 52)

“Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Ali lmran, 103)

“...i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali.” (Anfal, 46)

 

Kakvo razdvajanje i kakvo prepiranje može biti veće od podjele jednog ummeta na sekte i mezhebe i grupe koje se suprotstavljaju jedna drugoj, ismijavaju jedni druge, pa čak jedne druge nazivaju nevjernicima i dozvoljavaju krv jedni drugih. Uzvišeni Allah nas je upozorio na užasne rezultate kojima će ići naš ummet ako se razjedini, pa kaže:

 

“I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli.” (Ali Imran, 105) 

“Tebe se ništa ne tiču oni koji su se u svojoj vjeri raskolili i u stranke se podijelili.” (Anam, 159)

“I ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju raskolili i u stranke se podijelili, svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda.” (Rum, 31- 32)

 

Samo bih napomenuo ovdje da značenje šijean/stranke, nema veze sa šijama, kao što su neki pomislili kada su došli da me posavjetuju: “Brate po vjeri, ostavi šije, jer i Allah upozorava Svoga Poslanika da ne bude od njih!” Upitao sam: “A kako to?” Rekao je: “Evo u ovom ajetu: ‘Tebe se ništa ne tiču oni koji su se u svojoj vjeri raskolili i u stranke se podijelili.’” Pokušao sam ga uvjeriti da šijean znači partije, stranke i da to nema veze sa šijama, ali na veliku žalost, nisam uspio, jer ga je njegov utjelovljeni imam tako poučio i upozorio da se kloni šija i ništa osim toga nije prihvatao.

 

Vraćam se na temu i kažem da sam ostajao zbunjen dok još nisam spoznao pravu istinu, a pročitao bi hadis:

“Razmimoilaženje moga ummeta je milost.”, i uporedio ga sa hadisom: “Moj ummet će se rascijepiti u 72 grupe, sve su u Vatri, sem jedne.”

(Sunen Ibn Madže, knjiga Fiten, svez. 2., br. hadisa 3993.; Musned Ahmed, svez. 3., str. 120.; Tirmizi u knjizi Iman.)

 

Kada sam pročitao tumačenje Imama Sadika za ovaj hadis, nestalo je moje zbunjenosti i riješila se zagonetka i saznao sam da su Imami Ehli-bejta, Imami upute, svjetiljke u tami i oni imaju pravo da tumače Kur'an i sunnet i oni su dostojni i vrijedni da Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže za njih:

 

“Ehli bejt, moja porodica među vama je kao Nuhova, a.s., lađa, ko se popne na nju spašen je, a ko izostane s nje propao je i utopiće se. Nemojte ići ispred njih pa da budete upropašteni. A nemojte ni zaostajati za njima, pa da propadnete. I ne podučavajte vi njih, jer oni bolje znaju od vas.”

(Es-savaiku-l-muhrika, Ibn Hadžer, svez. 136. i 227., Eldžamiu-s-sagir, Sujuti svez. 2., str. 132.; Musned Ahmed, svez. 3., str. 17,. i svez. 4., str. 366.; Hiljetu-l-evlija, svez. 4., str. 306.; Mustedreku-l-Hakim, svez. 3., str. 151., Telhisu-zzehebi, Taberani, svez. 2, str. 22.)

 

Imam Ali je bio ovlašten da kaže:

“Pogledajte porodicu vašeg Poslanika, ne napuštajte njihov pravac, slijedite njihove tragove! Oni vas neće skrenuti sa pravog puta. Ako se okupe okupite se i vi, ako ustanu ustanite i vi, nemojte ići ispred njih pa da zalutate i nemojte zaostajati za njima pa da propadnete!”

(Nehdžu-l-belaga, Imam Ali, svez. 2., str. 190.)

 

U drugoj jednoj hutbi, Imam Ali govori o vrijednosti Ehlibejta:

“Oni su život za nauku, a smrt za neznanje. Njihova blagost vam govori o njihovom znanju, njihova vanjština o unutrašnjosti, njihova šutnja o moći rasuđivanja, ne protivrječe istini, niti se razilaze po pitanju istine. Oni su stubovi islama i sljedbenici nepogrješivosti. Pomoću njih vratila se istina na svoje mjesto koje joj pripada, nestala neistina sa svoga mjesta, a jezik laži je prekinut odakle je narastao. Vjeru shvataju i razumijevaju, svjesno i pažljivo, a ne preko slušanja i prenošenja. Onih koji prenose znanje je mnogo, a njegovih čuvara je malo.”

(Nehdžu-l-belaga, Imam Ali, svez. 3., str. 439.)

 

Da, istinu je rekao Imam Ali o onome što je objasnio, pa on je vrata grada znanja. Velika je razlika između onoga ko shvata vjeru razumom svjesno i pažljivo i onoga ko je shvata razumom slušanja i prenošenja. Onih koji slušaju i prenose je mnogo.

Koliko je bilo ashaba koji su sjedili sa Poslanikom, s.a.v.a., slušali hadise od njega i prenosili ih, a da ih nisu ni oni sami razumjeli, pa bi se promijenilo značenje hadisa i odvelo u suprotnost od onoga što je želio Poslanik, s.a.v.a., a nekad bi odvelo u nevjerstvo njihovo teško razumijevanje stvarnog značenja hadisa.

 

Primjer ovoga je ono što prenosi Ebu Hurejre:

“Allah je stvorio Adema u obliku kakav jeste.” Imam Džafer Sadik je to pojasnio da je Poslanik, a.s., vidio dvojicu ljudi kako psuju jedan drugog rekavši:

“Da Bog da ti lice bilo ružno i lice onoga ko liči na tebe!” Onda mu je Poslanik rekao: “Allah je stvorio Adema u liku kakav jeste.”, tj. tvojim psovanjem onoga ko liči na njega, psuješ Adema, jer on liči na njega.

 

Oni koji razumiju nauku i pridržavaju je se i čuvaju je, mali ih je broj. Čovjek provede život tražeći znanje i učeći, a nauči vrlo malo i postane stručnjak samo u jednoj grani nauke ili u nekoj umjetnosti, a ne može sve da obuhvati znanjem. Ali je poznato da su Imami Ehli-bejta poznavali više nauka.

 

Ovo nam je potvrdio i Imam Ali, kao što su posvjedočili i historičari, a također, i Muhammed Bakir, Džafer Sadik pred kojim je učilo hiljade šejhova iz različitih nauka kao što je filozofija, medicina, hemija, prirodne znanosti i druge.