Vjerovanje o poslanstvu kod šija i kod sunija

 Razmimoilaženje šija i sunija ovdje je po pitanju ismeta, nepogrješivosti. Šije tvrde da su poslanici, a.s., nepogrješivi i prije i poslije poslanstva, a sunije da su nepogrješivi samo u onome što prenose od Allahovih riječi, a osim toga, oni su kao i ostali ljudi, griješe i postupaju pravilno.

 

Prenose nekoliko prigoda u svojim sahihima potvrđujući da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., pogriješio nekoliko puta, a da su ga ashabi popravili i ukazali mu na grešku. Primjer toga je kada je Božiji Poslanik, s.a.v.a., pogriješio po pitanju zarobljenika na Bedru, a Omer ga popravio i da nije njega bilo, Poslanik bi propao.

(El-bidaja ve-n-nihaja, Ibn Kesir, prenio od Imama Ahmeda, Muslima, Ebu Davuda i Tirmizija)

 

Drugi primjer je kada je došao u Medinu, našao je njene stanovnike kako oprašuju palme, pa im je rekao:

“Nemojte ih oprašivati, pa će biti hurme.” Ali na palmama su rodile loše hurme. Ljudi su došli Poslaniku i požalili mu se na to, a on je rekao: “Vi bolje poznajete stvari što se tiču dunjaluka i vaših poslova od mene.”

 

A u drugoj predaji im je rekao: “Ja sam samo čovjek. Ako vam naredim nešto vezano za vašu vjeru, uzmite to! A ako vam naredim nešto po svome mišljenju, pa ja sam samo čovjek.”

(Sahih Muslim u knjizi Odlike, svez. 7., str. 95.; Musned Imam Ahmed, svez. 1., str. 163., svez. 3, str. 152.)

 

Prenose da su mu bili učinjeni sihiri i da je nekoliko dana bio začaran, ne znajući šta radi, čak mu se pričinjavalo da spolno opći sa ženama, a nije (Sahih Buhari, svez. 7., str. 29.)

 

i da pravi nešto što nije pravio.

(Sahih Buhari, svez. 4., str. 68.)

 Drugi put prenose da je bio rastresen u namazu, pa nije znao koliko rekjata je klanjao

(Sahih Buhari, svez. 1., str. 123., svez. 2., str. 65.)

 

i da je zaspao u dubok san, čak su čuli kako hrče, a onda se probudio i klanjao bez abdesta.

(Sahih Buhari, svez. l., str. 37. i 44. i 171.)

 

Također, prenose da se naljutio i da je proklinjao i grdio onoga ko to ne zaslužuje, pa kaže: “Dragi Bože, ja sam samo čovjek, pa koje muslimane sam proklinjao i grdio, učini im to kao čišćenje i zaštitu.”

(Sunenu Darimi, knjiga Rikak)

 

Još prenose da je jednom bio u ležećem položaju, otkrivenih stegana u Aišinoj kući. Ušao mu je Ebu Bekr, razgovarao s njim, a on nije promijenio položaj. Onda je ušao i Omer, i opet Poslanik nije promijenio položaj. Kada je Osman zatražio dozvolu da uđe, Poslanik je povukao svoju odjeću preko stegana. Kada ga je o tome upitala Aiša, odgovorio je: “Zar da se ne stidim čovjeka koga se meleki stide.”

(Muslim, knjiga Odlike Osmana, svez. 7., str. 117.)

 

Prenose da je Poslanik bio džunub, pa mu je prošao sabah i nije ga klanjao. Ima još mnogo ovakvih hadisa koje ne može prihvatiti ni razum, a ni vjera.

(Sahih Buhari, svez. 3., str. 114.; svez. 7., str. 96.)

 

A šije, oslanjajući se na Imame Ehli-bejta, poslanike smatraju čistim od ovakvih stvari, a posebno Muhammeda, s.a.v.a., i tvrde da je on čist i daleko od grijeha, greški i neposlušnosti Allahu, bilo da su to mali ili veliki grijesi. Tvrde da je on, a.s., zaštićen od greške, zaborava, rasijanosti, začaranosti i svega što muti razum.

 

I ne samo to, nego da je daleko od svega što je u suprotnosti sa ljudskošću i lijepim ahlakom, kao što je jedenje na putu ili glasan smijeh ili šala lažući ili bilo šta što vrijedi kod svijeta za ružno i ne odobravaju to.

 

A kamo li da Poslanik stavi obraz uz obraz svoje žene pred ljudima i zabavlja se s njom plešući crnački ples.

(Sahih Buhari, svez. 3., str. 228., svez. 2., str. 3., Knjiga praznika dva Bajrama)

 

Ili da njegova žena krene u pohod da se trka s njom, pa jednom pobijedi on, a drugi put ona, pa joj kaže: “Ovo ti je za ono prvo.”

(Musnedu Imam Ahmed ibn Hanbel, svez. 6., str. 75.)

 

Šije, sve ove hadise koji su u suprotnosti sa nepogrješivošću poslanika, smatraju lažnim i izmišljenim od strane Emevija i njihovih pomagača, kao prvo. Drugo, da umanje vrijednost Božijeg Poslanika,, s.a.v.a. Treće, da nađu opravdanje za svoja loša djela i greške koje je zabilježila historija o njima.

 

Pa ako je Božiji Poslanik, s.a.v.a., griješio i njime upravljale njegove strasti, kao što prenose u priči o tome kada je poželio Zejneb binti Džaheš kada je vidio kako češlja svoju kosu, a ona je bila žena Zejd ibn Harisa, pa je Poslanik rekao: “Neka je slavljen Allah koji srca prevrće!”

Ili predaja gdje se govori da je Poslanik naginjao i najviše pažnje poklanjao Aiši, i da nije bio pravedan prema ostalim svojim ženama, pa su one jedanput, po Fatimi, a drugi put po Zejneb binti Džaheš poslale da mu kažu stihove o pravednosti.

(Sahih Muslim, svez. 7., str. 136., poglavlje odlike Aiše )

 

Pa ako je Božiji Poslanik, s.a.v.a., učestvovao u ovakvim balovima, onda ne možemo prekoriti Muaviju ibn Ebi Sufjana, Mervana ibn Hakema, Amr ibn Asa, Jezida ibn Muaviju i sve halife koji su radili ono što povlači kaznu za sobom, dozvoljavali ono što je Allah, dž.š., zabranjenim učinio i ubijali nevine. Imami Ehli-bejta, Imami šija, tvrde da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., bio zaštićen od grijeha.

 

Kur'anske ajete koji govore o Poslanikovim grijesima kao: “Da ti oprosti Allah od onoga što je predhodilo od grijeha i budućih.” Ili: “Allah je oprostio Poslaniku.” i “Oprostio ti je Allah ono što si im dozvolio.”; tumače na racionalano opravdan i prihvatljiv način. Svi ovi ajeti ne kaljaju ugled i nepogrješivost Božijeg Poslanika, s.a.v.a., jer se to njima ne želi reći, a neki drugi ajeti imaju metaforičko, preneseno značenje, što arapi mnogo upotrebljavaju u svom govoru, pa je i Allah, dž.š., to upotrijebio u Kur'anu.

 

Ko želi više detalja i drugih činjenica može pogledati ElMizan fi tefsiri-l-Kur'an od Allame Tabatabaia, Tefsirul-kašif od Muhameda Dževada Mugnija, El-Ihtidžadž od Tabersija i druge, jer ja sam ovom prilikom naumio da govorim uopšteno i pokažem vjerovanje obje grupe.

 

Ova knjiga ima za cilj da objasni ono što je mene uvjerilo i odredilo kod mog ličnog izbora mezheba koji uči o nepogrješivosti poslanika i njihovih opunomoćenika nakon njih, mezheba koji smiruje moj razum i otklanja svaku sumnju i zbunjenost. Tvrdnja da je Poslanik nepogrješiv i zaštićen od pogreške samo u prenošenju Objave je obično brbljanje i za to ne postoji dokaz, jer ne postoji dokaz da je dio njegovog govora od Allaha, dž.š., a drugi dio od njega.

 

Pa u prvom djelu je nepogriješiv, a u drugom može pogriješeti i nije zaštićen od grijeha. Utječem se Bogu od ovakve tvrdnje protivrječne koja izaziva sumnju i kritiku svetosti religije. Ovo me je podsjetilo na razgovor koji sam vodio sa nekim svojim prijateljima nakon moje spoznaje prave istine. Pokušao sam ih uvjeriti da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., nepogrješiv, a oni su pokušavali mene uvjeriti da je on nepogrješiv samo u prenošenju Objave.

 

Među njima, je bio jedan profesor iz Tuzda, oblast Džerid, (Oblast Džerid je na jugu Tunisa, udaljeno od Kafse 92 km i tu se nalazi kabur Ebu Kasima Sabija, poznatog pjesnika i Hidr Husejna koji je bi na čelu Azhara i mnogi tuniski alimi su rođeni ovdje.) a oni su bili poznati po znanju, oštroumnosti i inteligenciji.

 

On je malo razmislio, a onda rekao: “Braćo, ja imam svoje mišljenje po ovom pitanju.” Svi smo rekli: “Izvoli, reci to što imaš!” Rekao je: “Ono što kaže naš brat Tidžani, a što tvrde šije, tačno je i na nama je da vjerujemo u nepogrješivost Poslanika, a ako ne onda će se uvući sumnja i u sam Kur'an!”

Upitali su: “A zašto to?” Odgovorio je: ”Jeste li našli suru u Kur'anu ispod koje stoji Allahov potpis?” Pod potpisom je mislio na pečat kojim se pečate ugovori i pisma kao dokaz o vlasniku i da je od njega poslano.

 

Nasmijali su se svi na ovu dosjetku, ali je ona imala duboko značenje. Svaki čovjek, sem onog ko je fanatik, i razmišlja svojim razumom, pogodiće ga ova istina: vjerovanje da je Kur'an Allahov govor je vjerovanje u potpunu nepogrješivost prilikom prenošenja bez izdvajanja nekog dijela, jer niko ne može tvrditi da je čuo Allaha da govori, niti da je vidio Džibrila kako je donio Objavu od Allaha, dž.š.

 

Dakle, tvrdnja šija o nepogrješivosti Poslanika,, s.a.v.a., je ispravna, smiruje srce i prekida sumnje i spletke nefsa i šejtana, a prekida put smutljivcima, posebno neprijateljima islama, jevrejima, kršćanima i ateistima koji nastoje pronaći put kojim bi uništili naša vjerovanja i vjeru, razlog da kritikuju našeg Poslanika, s.a.v.a., a on je oslobođen od njih.

 

Prenosi Buharija u Sahihu, svez. 3., str. 152., u poglavlju Šehadetu-l-eama: “Pripovijedao nam je Ibn Ubejd ibn Mejmun: Obavijestio nas je Isa od Aiše da je rekla: Čuo Poslanik, a.s., čovjeka kako uči Kur'an u džamiji, pa je rekao:

‘Neka mu se Allah smiluje, podsjetio me je na taj i taj ajet koji sam ispustio iz te i te sure.’”

 

Čitaj i čudi se ovome Poslaniku koji ispušta ajete, i da nije bilo ovog slijepca koji ga je podsjetio na te ajete bili bi zaboravljeni! Estagfirullah!