Ajeti o usavršavanju vjere je povezan sa hilafetom

 Uzvišeni Gospodar kaže:

“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (Ma'ida, 3)

 

Šije se slažu da je ovaj ajet objavljen u Gadir Humu, nakon što je Božiji Poslanik, s.a.v.a., imenovao Imama Alija za halifu muslimanima. Ovo su prenosili Imami čistog potomstva i zato vidimo da oni imamet ubrajaju u osnove vjere. Mnoga naša ulema, ehli sunneta , također, prenosi da je ovaj ajet objavljen na Gadir Humu, poslije imenovanja Alija za halifu.

 

Ja ću navesti samo neke kao primjer:

1. Tarih Dimešk, Ibn Asakir, svez. 2., str. 75.

2. Menakib Ali ibn Ebi Talib, Ibn Megazili Šafii, str. 19.

3. Tarih Bagdad, Hatib Bagdadi, svez. 8., str. 290.

4. El-Itkan, Sujuti, svez. L., str. 31.

5. El-Menakib, Havarizmi Hanefi, str. 80.

6. Tezkiretu-l-havas, Sebt ibn Dževzi, str. 30.

7. Tefsir ibn Kesir, svez. 2., str. 14.

8. Ruhu-l-meani, Elusi, svez. 6., str. 55.

9. Bidaje ve nihaja, Ibn Kesir Dimaški, svez. 5., str. 213.

10. Ed-derru-l-mensur fi-Hefsir bi-l-mensur, Sujuti, svez. 3., str. 19.

11. Jenabiu-l-meveddeti, Kanduzi Hanefi, str. 115.

12. Ševahidu-t-tanzil, Haskani Hanefi, svez. 1., str. 157.

 

Uprkos ovome, ulema ehli sunneta tumači ovo na sasvim drugi način, a sve to da bi sačuvali ugled ashaba. A da prihvate činjenicu da je ovaj ajet objavljen u Gadir Humu, morali bi priznati da je vladavina Alija i njegovo imenovanje za halifu ono čime je Allah, dž.š., dopunio vjeru i upotpunio svoju blagodat muslimana, a pogrešnost hilafeta trojice halifa prije njega, uzdrmala bi se pravednost ashaba i istopili bi se mnogi poznati hadisi kao što se so topi u vodi.

 

Ovo je nemoguće i besmislen govor, jer je povezan sa velikim imenima u historiji, znamenitoj ulemi, i ne možemo smatrati lažne ljude. Naprimjer, Buhariju i Muslima, koji prenose da je ovaj ajet objavljen početkom noći, uoči petaka, na Arefatu. I tako, prvi rivajeti postaju samo šitska izmišljotina, koje nemaju nikakve osnove ni vjerodostojnosti i kritikovanje šija je preče od kritikovanje ashaba, jer su oni zaštićeni od greške. I niko ne može niti ima prava ispitivati njihova djela i riječi, a što se tiče šija, oni su medžusije (idolopoklonici vatre), nevjernici, heretici i bezbožnici, a osnivač njihovog mezheba je Abdullah ibn Sebe koji je bio jevrej, a primio je islam u Osmanovo vrijeme da bi spletkario protiv muslimana.

 

Ovo je mnogo lakše za zavaravanje ummeta koji se odgajao da poštuje ashabe (bilo kojeg, pa makar vidio Poslanika samo jednom). Pa kako ih mi možemo ubijediti da ono nisu šitske izmišljotine, nego da su to hadisi dvanaest Imama o kojima je i Poslanik, s.a.v.a., govorio i o njihovom imametu. U prvom stoljeću islama, tadašnja vlast je uspjela usaditi ljubav i poštovanje prema ashabima, a na drugoj strani, mržnju i odbojnost prema Aliju i njegovim sinovima. To je išlo tako daleko da su ih proklinjali sa mimbera, a njihove pristalice progonili i ubijali.

 

Odatle je izrasla mržnja prema svim šijama, jer je Muavijina propaganda uspjela da proširi laži o šitskom fasid vjerovanju i da su oni opozicija i tako ih odvojili i uništili. U tim stoljećima naći ćemo mnoge pisce i historičre da ih nazivaju rafidijama, smatrajući ih nevjernicima i dozvoljavajući njihovu krv, ulizujući se na taj način tadašnjim vladarima. Kada je nestalo emeviske države, a došli Abasije, neki historičari su nastavili slijediti isti metod, dok su neki drugi spoznali suštinu Ehli-bejta, pa su pokušali da isprave i budu pravedni te pripajaju Alija uz hulefai rašidine, ali se nisu usudili objelodaniti njegovo pravo na hilafet.

 

Zato, u svojim sahihima prenose samo nešto od lijepih odlika Imama Alija, a što nije u suprotnosti sa hilafetom onih koji su predhodili. Neki od njih su izmislili hadise o vrijednosti Ebu Bekra, Omera i Osmana kao da ih je izgovorio sam Ali, da bi se na taj način prekinuo put (po njegovom mišljenju) šijama koji govore o Alijevoj vrijednosti i prednosti. Istraživajući, otkrio sam da su se ljudi cijenili prema tome ko će više mrziti Alija ibn Ebi Taliba. Emevije i Abasije su cjenili svakog ko se bori protiv Imama Alija, jezikom ili sabljom. Pa ih vidiš da neke ashabe izdižu na pijedestal časti, a neke ubijaju.

 

Možda ni Aiša, majka pravovjernih, ne bi zauzimala tako uzvišeno mjesto kod njih da nije toliko mrzila Alija i borila se protiv njega. Također, naći ćemo da Abasije uzdižu nekog kao što su Buharija, Muslim i Imam Malik, jer su o Alijevim odlikama govorili vrlo malo, pa čak su jasno rekli da Ali nema nikakve prednosti ni odlike. Prenosi Buhari u svom Sahihu, podglavlje Odlika Osmana, od Ibn Omera da je rekao:

 

“U vrijeme Poslanika, s.a.v.a., nismo nikog smatrali ravnim Ebu Bekiru, Omeru i Osmanu. A zatim nismo davali nikom prednost i nismo vrednovali jedne više od drugih Poslanikovih ashaba.”

 

Kod njega je Ali kao i ostali ljudi. Čitaj i čudi se! U ummetu ima još mnogo drugih pravaca i grupacija kao što su mutezilije, hariddžije i drugi, koji ne tvrde ono što i šije. Sve je to zato što im, imamet Alija i njegovih sinova poslije njega, prekida put da dođu do vlasti i hilafeta, vladanju ljudima, igraju se njihovim životima i imetcima, kao što su to radili Benu Umejje i Benu Abbasije, u vrijeme ashaba, tabiina pa sve do današnjih dana. Vladare koji su došli na vlast bilo nasljeđivanjem, kao što su kraljevi i sultani ili predsjednici koje je njihov narod izabrao, ne oduševljava ovo vjerovanje, a samo vjernici vjeruju u hilafet Ehli-bejta.

 

Oni se ismijavaju ideji koju samo šije podržavaju, a posebno, ako su ove šije toliko bezumni i glupi da tvrde i vjeruju u imamet Mehdija kojeg očekuju i koji će Zemlju ispuniti pravdom kao što je bila ispunjena nepravdom i zlom. Sada ćemo se vratiti da prodiskutujemo tvrdnje obiju strana mirno i bez pristrasnosti da bi saznali kojim povodom i šta je bio razlog objave ajeta o usavršavanju vjere, da bi nam se razjasnila istina i da bi je mogli slijediti.

 

Nakon toga, mi nemamo ništa sa zadovoljstvom ovih ili mržnjom onih, sve dok na umu imamo Allahovo zadovoljstvo i spas od azaba, dana kada neće biti nikakve koristi od imetka ili od sinova, osim onog ko Allahu dođe čista srca. Dana kada će neka lica pobijeljeti, a neka lica pocrniti.

Što se tiče onih čija lica su pocrnila, postali su nevjernici poslije imana. Zato okusite kaznu zbog onog što niste vjerovali. A što se tiče onih čija lica će biti bijela, oni su u Allahovoj milosti i u njoj će vječno ostati.