Ljubav Ehli-bejta

 Pod goriljivošću ili usrdnosti se ovdje ne misli na napuštanje istine, a slijeđenje strasti, tako da onaj ko se voli postane neko ko se obožava kao Bog. Ovo je nevjerstvo i širk i niko ne vjeruje u to ko vjeruje u islamsku objavu i poslanstvo Muhammedovo, s.a.v.a.

 

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je postavio granice ove ljubavi kad je rekao Imamu Aliju:

“Dvojica će biti zbog tebe uništeni: onaj ko te bude pretjerano volio i onaj ko te bude pretjerano mrzio.”

 

Još je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao:

“O Ali, u tebi je primjer Isa sina Merjeminog kojeg su jevreji tako zamrzili da su majku potvorili, a hrišćani ga toliko voljeli da su mu dali mjesto koje mu ne pripada.”

(Mustredek Hakim, svez. 3., str. l23., Tarih Dimešk, Ibn Asakir, svez. 2, str. 234.; Et-Tarih el- kebir; Buhari, svez. 2., str. 281.; Tarihu-l- Hulefa, Sujuti, str. 173.; Hasais, Nesai, str. 27.; Zehairu-l-ukba, str. 92.; Es-Savaiku-l-muhrika, Ibn Baht, str. 74.)

 

Značenje gorljivosti koje se odbacuje jeste da se pripisuje takva ljubav da se smatra božanstvom onaj ko se voli i daje mu se položaj koji mu ne pripada ili da se toliko mrzi da dostigne stepen potvore i lažnog optuživanja.

Šije u ljubavi prema Imamu Aliju i drugim Imamima iz njegova potomstva ne pretjeruju niti preuveličavaju njihov položaj, nego im daju jedan razuman položaj koji im je odredio Božiji Poslanik, s.a.v.a., a to je da su oni opunomoćenici Poslanikovi i njegovi nasljednici.

 

Niko za njih ne tvrdi da su poslanici, a kamoli da im se pripisuju božanske moći. Do tebe su vjerovatno doprle tvrdnje da šije vjeruju u Alija kao Boga i da mu pripisuju božanstvenost, a ako je ovo tačno, oni nisu nikakva skupina šija ni mezheb.

 

Kakav je grijeh šija ako Uzvišeni Gospodar kaže:

“Od vas ne tražim ništa sem ljubavi prema mom Ehlibejtu.”

 

O tom osjećaju ljubavi Poslanik kaže:

“Niko od vas ne vjeruje dok svom bratu ne voli ono što voli za sebe. Ljubav znači da sebe lišiš nečega da bi to poželio svom bratu.”

 

Kakav je grijeh šija ako je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao:

“O Ali, ti si prvak na dunjaluku i prvak na ahiretu. Ko tebe voli i mene voli, a ko tebe mrzi i mene mrzi. Onaj ko te voli i Allah ga voli, a onaj ko te mrzi i Allah ga mrzi. Teško onom ko tebe mrzi!”

(Mustedrek, Hakim, svez. 3., str. 128., Kaže da je hadis sahih po uslovima dvojice šejhova; Nuru-l-ebsar, Seblendži, str. 73.; Jehabiu-l-mevedde, str. 205., Er-Rijadu- n- nadra, svez. 2., str. 165.)

 

Još je rekao:

“Ljubav prema Aliju je znak imana, a mržnja prema njemu je znak dvoličnjaštva.”

(Sahih Muslim, svez. 1., str. 48., Es-Savaiku-l-muhrika, str. 73.; Kenzu-l-ummal, svez. 15., str. 105.)

 

Još kaže:

“Ko umre, a voli porodicu Muhammedovu, s.a.v.a., umro je kao šehid. Onaj ko umre, a voli Muhammedovu porodicu, umro je a grijesi su mu oprošteni. Onaj ko umre, a voli Muhammedovu porodicu, umro je s pokajanjem i tevba mu je primljena. Onaj ko umre, a voli Muhammedovu porodicu, umro je s potpunim imanom. Onaj ko umre, a voli Muhammedovu porodicu, melek smrti ga je obradovao viješću o Džennetu.”

(Tefsir Saalebi, tefsir ajeta mevedde; Tefsir Zamahšeri; Tefsir Razi, svez. 7., str. 405., Ihkakul-hakk, Testeri, svez. 9., str. 486.)

 

Kakav je grijeh šija što vole čovjeka o kojom je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao:

“Sutra ću dati zastavu čovjeku koji voli Allaha i Njegova Poslanika i koga voli Allah i Njegov Poslanik.”

(Sahih Buhari, svez. 4., str. 20. i svez. 5., str. 76.; Sahih Muslim, svez. 7., str. 120. pogl. Odlike Alija ibn Ebi Taliba)

 

Onaj ko voli Alija, i Allah ga voli i Njegov Poslanik i on je vjernik. A onaj ko mrzi Alija, i Allah ga mrzi i Njegov Poslanik i on je munafik. Imam Šafi o ljubavi prema Ehli-bejtu kaže:

“O porodico Božijeg Poslanika, ljubav prema vama je obaveza od Allaha u Kur'anu spuštena. Dovoljno vam je od velike milosti da ko ne donosi na vas salavat, nema salavata ni za njega.”

 

O njima i ljubavi prema njima spjevao je i poznati pjesnik Firzdek:

“Ko ih voli to je vjera, a mržnja prema njima je nevjerstvo, njihova blizina spašava i štiti, Kad bi se brojali bogobojazni, to su njihovi imami ili, kaže se, ko su najbolji stanovnici zemlje, rečeno je oni.”

 

Šije vole Allaha i Njegova Poslanika, a ta ljubav stavlja u obavezu i ljubav prema Ehli-bejtu, Fatimi, Aliju, Hasanu i Husejnu. Mnogobrojni su hadisi koji sadrže ovo značenje i ne mogu se nabrajati, a prenosi ih ulema ehli sunneta vel džemaata u svojim sahihima.

 

Neke smo spominjali, samo neke, jer ne želimo oduljavati. Ako ljubav prema Aliju i Ehlibejtu, uopšte znači ljubav prema Božijem Poslaniku, s.a.v.a., na nama je da znamo koliko velika ljubav treba biti, kao što neki misle.

 

Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže:

“Niko od vas ne vjeruje sve dok mu ja ne budem draži od njegove djece, roditelja i svih ljudi.”

(Sahih Buhari, svez. 1, str. 9., poglavlje Ljubavi prema Poslaniku je iman; Sahih Muslim, svez. 1, str. 49., poglavlje Obaveza ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.a., više od prodice, dijeteta, roditelja i svih ljudi; isto u Sahih Tirmizi )

 

Na ovim osnovama, musliman mora voljeti Alija i njegovu djecu, čiste Imame, više od svih ljudi, zajedno sa njegovom djecom i roditeljima jer u suprotnom iman neće biti potpun sve dok tako ne bude, jer je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao:

“Niko od vas neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži...”

 

Dakle, šije ne pretjeruju, nego svima daju njegovo pravo koje mu pripada. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je naredio da Aliju daju položaj koji glava ima spram tijela i položaj očiju spram glave. Ima li iko ko se odriče svoje glave ili očiju?

 

Na drugoj strani, ima pretjerivanja kod ehli sunneta u ljubavi prema ashabima i smatraju ih svetim i kad ne priliči. Čini se da je to reakcija spram šija koji tvrde da svi ashabi nisu bili podjednako pravedni.

 

Pa su Emevije uzdizale ashabe i davali im vrijednost Ehlibejta Poslanikovog, pa kad bi donosili salavat na Poslanika i njegovu porodicu dodavali bi i sve ashabe. Jer donošenje salavata na Ehli-bejt njima daje takav položaj koji niko prije nije imao, pa su željeli i ashabe da podignu na taj nivo, zanemarivši činjenicu da je Allah, dž.š., naredio muslimanima, a prije svega ashabima da donose salavate na Muhammeda, Alija, Fatimu, Hasana i Husejna, i ko ne donese salavate na njih već samo na Poslanika, salavat mu neće biti primljen kod Allaha, dž.š., kao što je potvrđeno u sahihima Buharije i Muslima.

 

Može se reći da oni pretjeruju kod ashaba, jer ehli sunnet prelazi granice razumnog kada kaže za sve ashabe, a Allah i Njegov Poslanik su posvjedočili da među njima ima griješnika, spletkara i munafika.

 

Pretjerivanje je vidljivo kada kažu da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., pogriješio, a da ga je ashab ispravio. Ili da se šejtan igra i raduje u Poslanikovom prisustvu, a bježi od Omera. Pretjerivanje je očigledno u njihovim riječima da će Allah dati nesreću muslimanima bez obzira što je Božiji Poslanik među njima, a samo će se spasiti Omer ibn Hattab. Pretjerivanje je još kad oni ponište sunnet Božijeg Poslanika, s.a.v.a., a slijede sunnet ashaba, posebno, hulefai rašidina. Ovom prilikom smo dali samo nekoliko primjera, a ko želi još više da se upozna, treba sam istraživati.